Po prvi puta susreli su se početkom trinaestog stoljeća na jugu Francuske u vrlo burnom vremenu europskih križarskih ratova. Susret katarskog viteza i mlade djevojke na izvoru rijeke Aude početak je velike ljubavi. Djevojka viteza naziva Razbojnikom, a on nju Princezom. Iako se vitez u početku pretvarao da mu nije stalo do djevojke, kasnije je dojahao u selo i izjavio joj ljubav. No, sretni dani nisu dugo potrajali jer je križarska bojna uskoro uništila sve pred sobom. Djevojka pogiba kod Carcassona, a vitezu se godinama kasnije gubi trag kod utvrde Montségur.
Rasplamsala vatra naglo se ugasila, ali ostao je žar. Kružila je legenda da se nestali vitez pretvorio u orla koji će se vratiti na Zemlju osam stoljeća kasnije i ispraviti nanesenu nepravdu. I zaista, u predviđenom vremenu davna ljubav ponovno se budi iz ostavštine viteza i njegove djevojke. Razbojnik i Princeza pale novu vatru na starom žaru. Snažni osjećaji obilježavaju njihov novi susret koji će se, u konačnici, na njihovom putu do Snježnih planina zapečatiti hieros gamosom. To je zadnji, sedmi pečat!
Razbojnik i Princeza susreću se u mrkloj noći da bi se sjedinili u novom svjetlu dana. Oni predstavljaju dvije cjeline unutar samoga čovjeka. Budući je svaki čovjek rascijepljen, samo u cjelovitosti može pronaći svoj mir i smisao. Zato je potrebno iscjeljenje, a put cjelovitosti trpak je i težak. Puno je lakše prihvatiti iluzije života i ići linijom manjeg otpora. Međutim, u svakom čovjeku se odvijaju procesi kojima on sam ne može upravljati, a koji ga vode putem njegove sudbine.
Ponekad, kad se u trenucima nepomirljivosti s razvojem događaja vratimo u prošlost, imamo osjećaj da smo nešto mogli promijeniti i žalimo što se u određenom trenutku nismo postavili drugačije. Ali to je varka, jer naša je sudbina sila na čiji splet okolnosti ne možemo uvijek utjecati (cit.). Bježeći od sebe, čovjek se utječe laži stvarajući neutemeljenu sliku o sebi koja ga još više udaljuje od njega samoga. Ništa nije tako jednostavno kao što se naizgled čini. Uistinu nije lako prihvatiti istinu o sebi (cit.). Laž, strahovi, samoobmane, sumanuto vezivanje za iluzije preuzimaju upravljanje životom; nesvjesno se krećemo kroz život poput mrtvaca koji su uvjereni da su živi. Hranimo se utvarama i slijedimo njihove varke. Previše je toga potisnuto u čovjeku, a kad se te mračne sile jednom oslobode, spreman je za najveće zločine. Ništa nas ne uči toliko koliko ratovi: ljudska je priroda ispod svih svojih krinki vrlo svirepa, a strah je često pokretač najvećih nesreća (cit.). Tako se linijom manjeg otpora oslobađaju velike nesreće te se čovjek teško oslobađa začaranog kruga života. No, postoji i drugi put, teži put, put koji vodi u sasvim drugom smjeru. Preduvjet za takav put je buđenje i oslobađanje od iluzija.
Sedmi pečat je slojevita knjiga i može se čitati na više razina. Netko je može doživjeti kao poetičnu sliku ljubavnog zanosa koja se razlijeva u moćnim osjećajima Razbojnika i Princeze. Kad se razastre zelenilo bogatog poetskog izražaja, iza njega će se pronaći pravo blago mudrosti i duhovnosti koje se dotiče krajnjeg smisla postojanja na ovoj Zemlji, naše prave prirode i prave stvarnosti, svega onoga što je iza vela, a u što se uslijed vlastite necjelovitosti bojimo proniknuti. Uistinu, život je misterij, a ako ne krenemo putem misterija, njegov nam smisao ostaje nepoznat. Površnim životom našu sudbinu svodimo na jednostavnu računicu rađanja, razvoja, propadanja i umiranja. Tako se nikad nećemo uhvatiti u koštac sa samim sobom i nikad nećemo prihvatiti borbu s vlastitim sjenama ostajući im trajno pokorni. Krenuti na put traženja samoga sebe vrlo je teško. No, taj put nije uzaludan, ali ga treba znati otpečatiti. Upravo ovo djelo nudi jedan ključ pomoću kojeg svako od nas može doći do spoznaje o sebi, otkriti pravoga sebe koji u „Snježnim planinama“ može doći do svoje cjelovitosti:
„Sedam je brava koje moraš otključati. Prvoj i drugoj ključ si pronašao. Treći u ruci držim ja, a četvrti ti. Tri i četiri čine sedam. Kad ove dvije brave popuste, preostale će se same od sebe otvoriti.
To je tajna sedam pečata!“
„Sedam je brava koje moraš otključati. Prvoj i drugoj ključ si pronašao. Treći u ruci držim ja, a četvrti ti. Tri i četiri čine sedam. Kad ove dvije brave popuste, preostale će se same od sebe otvoriti.
To je tajna sedam pečata!“
Zlatko Grgić, 2024.