Izgubljene godine – recenzija 2


Što povezuje pravnicu Deu (37) iz Novog Sada, policajca Adija (43) iz Sarajeva i stručnjaka za umjetnine Edija (41) iz Splita? Tko je zagonetni Rane Rago iz Švicarske koji spaja tih troje ljudi, a zatim im obznanjuje istinu o njihovu podrijetlu? S kojim je ciljem uredio njihov susret i što od njih zapravo očekuje?

Knjiga Zdenka-Dennya Korčanina „Izgubljene godine“ otkriva i daleko više od toga. Riječ je o trileru koji se čita gotovo u jednom dahu. Sudbinu troje glavnih junaka na čudesan način povezuje misterij izgubljenog blaga stare Kraljevine Jugoslavije koje je tijekom drugog svjetskog rata, na putu iz Crne Gore u London, „zapelo“ u Italiji.

Zašto je Tito krajem travnja 1945. tenkovima navalio na Trst? Je li to bila akcija s ciljem oslobađanja okupiranog područja, kako govori službena verzija, ili pozadi toga stoje neki skriveni razlozi? Koji bi motiv mogao biti posrijedi, doznajemo iz Dennyeve knjige: Tito je povukao tenkove iz Sežane tek nakon što je Italija vratila Jugoslaviji zlato. Pritom je kralj Petar II Karađorđević u Londonu ostao kratkih rukava. Ono što cijeli slučaj čini posebno zanimljivim jest činjenica da je od 70 tona zlata Jugoslaviji vraćeno samo 50 tona.

Gdje je preostalih 20 tona? I taj podatak otkriva nam ova knjiga!        

Osim toga, autor svojim romanom suptilno zalazi u područje ezoterije i na poučan način otvara oči – barem onima koji to žele. Pojedina tumačenja mogu šokirati čitatelje vezane za određene predrasude. Je li Orwell bio prorok ili fantast? Ne, tvrdi Denny, njegovo djelo „1984.“ poslužilo je kao idejno nadahnuće za stvaranje buduće tiranije, a nije isključeno da je i sam Orwell dio te zavjere. Pritom valja naglasiti izuzetno bitnu ulogu profesora Franje Šore u romanu koji između korica Orwelove knjige krije nešto posebno, ali što je to, to u ovom mom osvrtu nema smisla otkrivati.

Znate li da je cijelo čovječanstvo dirigirano iz jednog centra?

Tko zapravo upravlja svim državnim službenim medijima te cjelokupnim političkim i bankarskim sustavom na zemlji?

Vjerojatno niste znali da su komunizam izmislili kapitalisti kako bi se osvetili ruskom caru zbog pojedinih njegovih grijeha još iz vremena američkog građanskog rata, ali i da bi lakše kontrolirali Rusiju i Kinu. Simbol srpa i čekića zapravo je simbol Saturna, a Saturn, Kronos i Đavo zapravo predstavljaju jednu te istu elohimsku nevolju koja, možda baš po babilonskom diktatu, čovječanstvo tisućljećima drži u zatočeništvu. Koje je istinsko porijeklo broja 666, što taj broj zapravo znači, i zašto nam Da Vincijeva „Posljednja večera“ otkriva misterij jednoga drugačijeg broja – 616. U kojoj je mjeri karbon 12 (sastavljen od 6 protona, 6 elektrona i 6 neurona) presudan za ljudsku genetsku strukturu i u čemu je presudan element karbon 7 (strukture 616).

Ne upućuje li sve to na „Teslin kod“ 369, kao ključ za shvaćanje cjelokupne prirode?!

Osim svega ovoga, autor kroz razigrane dijaloge razotkriva tajnu našega današnjeg kalendara smatrajući ga nepotpunim i lažnim. Oktobar, octobrus, na latinskom znači osmi mjesec u godini, septembar sedmi mjesec, itd… Vrlo intrigantan osvrt koji doslovce na komade razbija sva saznanja za koja je vezan čovjek prosječne svijesti. Poanta jest u autorovu prikazu kako ljudsko obrazovanje, tradicija i običaji ne predstavljaju ništa drugo do od pamtivijeka organiziranu laž.   

Ono što u ovom romanu možda najviše oduševljava jest otkrivanje činjenice kako je verzija svakog službenog događaja na zemlji – trostruka. Usporedimo li to saznanje s politikom, ali i sa svim onim informacijama koje nam prenose mediji, s lakoćom ćemo zaključiti kako živimo u potpuno lažnom svijetu u kojem nam vladari svijeta nikada neće otkriti istinu. Našim umom upravljaju magnati, naša je svijest otprilike isto ono što je platno umjetniku – boji je netko drugi, ili nešto drugo, a mi samo slijedimo diktat za koji smo pripremljeni od rođenja. Nasuprot svake pozicije postoji opozicija, ali što ako je ta opozicija kontrolirana iz istog centra? Odgovor na ovo pitanje morao bi dati svatko sam za sebe.

I za kraj, knjiga doduše ima pojedine stilske manjkavosti, ali u obilju informacija koje ona iznosi, prosječan čitatelj željan novih znanja neće to ni osjetiti. Razigran trojac glavnih junaka, pojačan četvrtim likom (Mišo), toliko je razdragan i veseo da njihovu oduševljenju nema kraja, za što postoji i te kako valjan razlog – tajna koju im je otkrio tajanstveni Rane Rago doista ih je dirnula u srca, a smjer i način kojima ih on vodi do svoga zakulisnog cilja na poseban način budi zanimanje čitatelja.

Knjigu je zaista teško ispustiti iz ruku dok ne bude pročitana do kraja.

Dennyjev prvijenac predstavlja izuzetno zanimljivo i nesvakidašnje štivo u poplavi razvikanih, a toliko besadržajnih romana za koje nam se čini kako su stvoreni samo zato da nam oduzmu vrijeme. U pripremi je nastavak ove knjige i vjerujem da će autor ostati na istoj „visini zadatka“ i zainteresirano čitateljstvo ponovno zadužiti – ako tako smijem reći – novim razotkrivanjima i buđenja vrijednim spoznajama.

Renato Badenić, 2021.